Škola Karma Kagjü jedna je od četiri glavne škole tibetskog budizma. Kao linija izravnog zapisa od povijesnog Bude Šakjamunija pridaje važnost neposrednoj realizaciji prirode uma.
Shvatimo li da se sva zapažanja i doživljaji pojavljuju, igraju se i opet rastapaju u neograničenom prostoru blistavog uma, slično snu i valovima na površini oceana, pojavljuju se apsolutne i izvanvremenske osobine, kao primjerice neograničena radost, sloboda, neustrašivost, suosjećanje i mudrost.
To je prosvjetljenje - razvijenost neograničenog potencijala uma. U trenutku kada taj cilj realiziramo postižemo apsolutnu slobodu. Tada proživljavao neograničene oceane sreće i pomoću raznih metoda (dharme) prenosimo taj uvid drugima.
Takvi majstori linije Karma Kagjü, kao što su to bili Tilopa, Naropa, Marpa, Milaräpa, Gampopa i Karmape, uvijek su manifestirali da su najviši uvid i najviša mudrost istovremeno najviša radost.
Danas, dvije i pol tisuće godina nakon smrti povijesnog Bude Šakjamunija, ispunjava se proročanstvo velikog majstora meditacije Guru Rinpočea: ''Kad po nebu budu letjele čelične ptice, to učenje doći će na Zapad.'' To što budizam u Europi, Americi i ostalim zemljama dobiva sve veću naklonost, nije obična slučajnost. Prvi ''modni val interesenata'' za ovo učenje, zamijenile su danas tisuće inteligentnih i školovanih ljudi, koji pomoću tih izvanvremenskih metoda žele proučavati svoj um.
Budizam ne sadrži nikakve dogme, ništa ne zapovijeda niti zabranjuje. To je sistem jasnih i logičnih metoda, koje naš um vode ka realizaciji njezine prirode i oslobođenja od svih ukočenih pogleda i koncepata.
Ako zahvaljujući meditaciji realiziramo, da je sve što proživljavamo ustvari slično snu i nema nikakvu vlastitu nepromjenjivu esenciju, da je izvor sve sreće um sam po sebi i da se sve pojavljuje u njegovom neograničenom potencijalu, iz prostora se spontano pojavljuju sve savršene mudrosti i aktivnosti prosvjetljenja. Razlikovna mudrost, mudrost slična ogledalu, izjednačavajuća mudrost, mudrost iskustva, sveprodiruća mudrost i zaštitna aktivnost puna snage, inspirirajuća aktivnost, obogaćujuća aktivnost i umirujuća aktivnost onda daju našem životu neograničeni smisao. Tada smo kao sunce, koje bez razlikovanja na ja i ti sjaji u cijeli prostor i donosi neograničenu korist svemu što dodirne. Radost i neograničeni smisao tada su bez kraja.
Linija Karma Kagjü kao linija zapisa budizma Dijamantnog puta, pridaje veliku važnost neposrednoj identifikaciji s prosvjetljenjem. Praktikant zahvaljujući meditaciji, jasnom viđenju stvari takve kakve jesu, gomilanju mudrosti i pozitivnog potencijala u umu, stvara neophodni temelj koji se pri konfrontaciji s prosvjetljenjem kasnije razvije u puno prosvjetljenje.
Zato je u liniji Karma Kagjü neophodna uloga učitelja. Učitelj ovdje nije promatran kao ograničena osoba ili biće, već kao nadosobni primjer razvoja punog potencijala uma.
Učitelj, koji je prošao cijeli put sve do prosvjetljenja i ima neposredno iskustvo budine prirode svih bića, može voditi svoje učenike izravno do potpune realizacije.
U takvom razvoju nema mjesta za neutralne ''sive zone'', zauzimanje nejasnih stajališta, niti si dozvoliti razne unutarnje kompromise. To je put kada promatramo svijet kao pun mogućnosti, vidimo potencijal svih situacija i naša snaga i realizacija samo rastu. Ovo je živa transmisija, i od vremena Bude do danas zahvaljujući njoj bezbrojna su bića postigla oslobođenje i prosvjetljenje.
Uvid u prirodu uma neprekidno je prenošen s prosvijetljenog učitelja na prosvijetljenog učenika. Jogin Tilopa predao je ovo učenje Naropi, on ga je predao Marpi koji ga je prenio u Tibet prije nego je uništeno u najezdi muslimana na Indiju, on dalje Milaräpi, a Milaräpa prvom svećeniku u toj liniji, Gampopi. U Tibetu se ovo učenje predavalo posredstvom pojedinačnih inkarnacija Karmapa. Taj majstor meditacije rodio se još prije, kao kralj Indraboddhi, koji je primio punu transmisiju Dijamantnog puta, ili kao jogin Saraha. Ali u Tibetu je započeo neprekinutu liniju zapisa, kada su njegove pojedinačne inkarnacije nastavljale s poslom započetim prethodnim rođenjem i koristile su tako bezbrojnim bićima.
Prvi Karmapa, kojeg su Europljani imali priliku vidjeti bio je XVI. Karmapa Rangdžung Rigpä Dordže. Ljudi koji su ga sreli osobno, opisivali su ga kao ogromnu goru energije i radosti. Manifestirao je sve osobine prosvjetljenja, sve vrste uvida i mudrosti. Susret s njim bio je susret s živim Budom.
Mnogo ljudi od njega primilo je transmisiju mahamudre, koja je ''skok'' u stanje uma Bude i dragulj budinog učenja, o kojem je Buda Šakjamuni rekao: ''Ne tražite nikakvo više učenje od ovog. Ne postoji.'' Osnovao je mnogo centara linije Karma Kagjü po cijelom svijetu, i to učenje kao već puno puta u prošlosti, prenio prije njegova uništenja u tradicionalnim budističkim kulturama, kao primjerice Tibet, Nepal itd., u slobodni svijet. XVI. Karmapa umro je 1981. godine u bolnici u Chicagu. I njegova smrt bila je smrt jogina, gdje je manifestirao da je prijelaz iz jednog rođenja u drugo za majstora mahamudre kao prijelaz iz jednog sna u drugi ili kao promjena odjeće. Nakon njegovog kremiranja, u Rumteku su sačuvane neoštećene njegove oči, jezik i srce kao relikvije koje nose blagoslov njegovih centara, tijela, govora i uma.
Nažalost, kao već puno puta u povijesti, nakon smrti XVI. Karmape nastao je određeni vakuum, u kojem su se različito visoki lame trudili zadobiti maksimalne pogodnosti za sebe i svoje učenike. Takve lame kao što je Karmapa, koji imaju veliki utjecaj na svoje učenike i sve ljude. Zato je njegovo raspoznavanje prestižan posao, a onaj tko ga raspozna, može zahvaljujući otvorenosti i odanosti učenika, očekivati veliki količinu pogodnosti.
Očito je to bio razlog pronalaska dvojice kandidata na inkarnaciju lame Karmape. Prvog kandidata Örgjän Thinlä-a, raspoznali su Tai Situ Rinpoče i Gjalcchab Rinpoče (koji je još u vrijeme VIII. Karmape podržavao zaposjedanje krivog kandidata na tron - op. a.) i jedini je kandidat na inkarnaciju visokog lame, koji ima potporu kineske Komunističke partije. Nedavno je pobjegao iz Tibeta i zamolio tibetskog Dalajlamu da mu pruži zaštitu, koji oklijeva u davanju bilo kakve potpore. S jedne strane očito zato, što se nešto slično nije dogodilo u povijesti, a s druge zato što otkrivanje nejasne tibetske politike tipa ''Tvoj stric je nešto dužan mojem sinovcu'', moglo bi u očima javnosti naškoditi izvanvremenske i nekulturne vrijednosti budizma. Vrijedna spomena je i činjenica, da su bivši tibetski poslužnici i obitelj tog dječaka u tom trenutku, možda u okviru kineske tradicije, mučeni zbog toga, što su tajili dječakov bijeg. Nitko od ljudi koji čitaju novine, očito više ne vjeruje da je interes Kine, koja je poubijala četvrtinu prvotnog stanovništva Tibeta, podržavanje nezavisnog, snažnog, slobodnog Karmape a time i razvoj budizma.
Drugog kandidata za XVII. Karmapu, Thaje Dordže-a raspoznali su Šamar Rinpoče, najvažniji učenik XVI. Karmape koji je uvijek u povijesti linije Karma Kagjü neodvojiv od Karmape, i Lobpön Cečhu Rinpoče, koji je bio jedan od najbližih Karmapinih učenika i prijatelja. Među najvažnije pobornike tog kandidata spada i Lama Ole Nydahl, koji je nastavio s Karmapinim radom nakon njegove smrti, u Europi, Americi i slobodnom svijetu i koji je ovdje osnovao tristo centara Dijamantnog puta.
Taj kandidat odrasta među svojim učenicima u slobodnom svijetu i nedavno je po prvi put došao u Europu. Raspoznavanje inkarnacije određenog visokog učitelja je vrlo složen posao i neophodan je visoki stupanj uvida i meditacijske sposobnosti. Naročito zato što učenici, posebno na početku svog razvoja, vide u učitelju prije svega svoja očekivanja i predodžbe.
Jedno je sigurno. Europljani, koji su navikli jasno gledati na sve situacije, kontrolirati i najveće osobnosti javnog života, stoje izvan srednjovjekovne tibetske kulture, a posebno oni, koji znaju tko je bio XVI. Karmapa, očekivati će da XVII. Karmapa manifestira osobine Karmapa. Neki Karmape bili su pronađeni na osnovu pisama, drugi su se raspoznali sami, ali svi su morali manifestirati osobine Karmapa. Nekoliko ljudi možete varati dugo, mnogo ljudi možete prevariti na trenutak, ali ne možete stalno varati sve inteligentne i obrazovane ljude.
U budizmu se radi o razvoju svih savršenih osobina uma, pri čemu je potrebna sposobnost jasnog rasuđivanja i vidjeti stvari takve kakve jesu. Ako će učenici te osobine razvijati i imati povjerenja u njih, zbunjenost i nesigurnost neće imati mjesto kamo bi se mogli sakriti.